24.11.obilježavamo dan hrvatskog kazališta.

Početci kazališnoga života u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama zapadne civilizacije, liturgijske su drame na latinskom jeziku. No svjetovno se kazalište pojavilo već početkom 14. st. u Dubrovniku, koji će i u sljedećim stoljećima kao glavno književno središte biti i najveća hrvatska pozornica. Osobito je to došlo do izražaja u visokorazvijenim kazališnim oblicima 16. i 17. st., u kojima dominiraju autorsko komediografsko kazalište Marina Držića te različiti dramski oblici izrazito baroknih obilježja (Ivan Gundulić, Junije Palmotić).

To je i razdoblje u kojem se kazališnomu životu snažnije priključuju i druga hrvatska središta – ona dalmatinska (Hvar, Zadar) i osobito kontinentalna (Zagreb, Varaždin, Osijek), u kojima su najbitniju ulogu imale isusovačke školske priredbe, a predstave se s javnih prostora postupno sele u dvorane. Na zagrebačkom Markovu trgu otvorena je 1834. kazališna zgrada, u kojoj se u doba preporoda, zauzimanjem Dimitrija Demetra, počeo postupno organizirati hrvatski profesionalni kazališni život. Prva predstava na hrvatskom jeziku (Juran i Sofija Ivana Kukuljevića Sakcinskog) izvedena je 1840, a prva opera (Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskoga) 1846. godine.

Tom prigodom su mladi knjižničari napravili plakat koji možete vidjeti ispred knjižnice