DOBRO DOŠLI!

RAZVOJ GRAFOMOTORIKE

Kristina Negulić   ( http://terapeut-u-kuci.com/motoricke-aktivnosti/ )

Motoričke aktivnosti

Kako bi mogli reći da je dijete u potpunosti razvilo grafomotoričku sposobnost, te da je spremno za savladavanje vještine pisanja, mora zadovoljiti sljedeće kriterije:

1. Dijete mora razviti potpunu fleksibilnost šake i prstiju
   2. Olovku držati sa razvijenim zrelim dinamičnim troprstim hvatom
   3. Dijete ima adekvatan pritisak olovke na papir
   4. Linija koja je na papiru je jasna
   5. Može po uzorku povlačiti linije od crte do crte
   6. Dijete povlači ravne, valovite i kružne linije
   7. Spaja od točke do točke
   8. Može precrtati krug, kvadrat, trokut i romb
   9. Dijete zna bojati unutar linija
   10. Crta prepoznatljive crteže
   11. Svoje ima zna napisati tiskanim slovima

Razvoj hvatova

(slike vidi u priloženom dokumentu)

Djeca najčešće počinju koristiti olovku u dobi od jedne godine kada olovku drže cijelom šakom, a pomiču je tako da koriste mišiće ramena. Kasnije se razvija troprsti hvat, kojim se drži olovka, a kontrolira se mišićima šake. Kako bi se mogao hvat olovke mogao pravilno razvijati, važno je provoditi aktivnosti fine motorike i vježbe za jačanje mišića šake.

Snažan hvat (Slika 1.)

1-1,5 godina

Svi prsti stisnuti su u šaku, čvrsto držeći olovku. Ručni zglob je savinut. Ruka se pomiče kao cjelina, iz ramena.

Pronirani hvat (Slika 2.)

2-3 godine

Olovka se drži prstima. Ručni zglob je u pronaciji. Nema otvorenog luka između palca i kažiprsta. Olovka se drži poput noža. Ruka se pomiče kao cjelina, iz ramena. Osim proniranog hvata u ovoj dobi se javlja i palmarni hvat (Slika 3.).

Statični troprsti hvat (Slika 4.)

3,5-4 godine

Olovka se drži pri dnu sa tri prsta (palac, kažiprst i srednji prst). Luk između kažiprsta i palca lagano je otvoren. Tijekom pisanja pomiče se šaka.  Postoji mogućnost da će dijete olovku držati sa vrhovima svih pet prstiju.

Zreli dinamični troprsti hvat (idealan hvat olovke) (Slika 5.)

4,5-6 godine

Olovka se drži sa vrhovima tri prsta (palac, kažiprst i srednji prst). Luk između kažiprsta i palca je otvoren. Kažiprst i palac nalaze se točno jedan nasuprot drugog. Držanjem olovke sa jagodicama prstiju, dobivamo više slobode u pomicanju olovke. Prstenjak i mali prst su savijeni u šaku, te na taj način stabiliziraju ručni zglob. Ručni zglob je ravan. Tijekom pisanja pomiču se prsti, a olovka se nalazi 1-2 cm iznad papira.

Prilagođeni hvat olovke

Djeca koja imaju oslabljene mišiće šake, ruke pa i slabije mišiće posture, skloniji su razviti prilagođeni hvat olovke. Zbog kasnijih teškoća pri pisanju i praćenju nastave, važno je djelovati što ranije, provoditi što više aktivnosti koje djeluju na grubu i finu motoriku, kako bi dijete pravilno razvijalo hvat olovke.

Maladaptivni hvat (Slika 6.)

Hvat koji nastaje kao posljedica slabog mišićnog tonusa. Ručni zglob nestabilan je i oslabljen, te je narušen luk između kažiprsta i palca.

D’Nealian hvat (Slika 7.)

Adaptirani hvat olovke kod slabog mišićnog tonusa. Olovka se nalazi između kažiprsta i srednjeg prsta, na taj način je olovka stabilnija.

Hvat olovke

Sasvim je prirodno da djeca drže olovku onako kako im je najugodnije i najlakše, no kako se kasnije ne bi pojavile teškoće sa pisanjem, poput bola u ruci, prejakog pritiska olovke na papir, brzog umaranja što sve dovodi do toga da dijete sporije piše od vršnjaka, te samim time teže prati nastavu, važno je da dijete naučimo pravilno držati olovku.

Olovka se pravilno drži zrelim dinamičnim troprstim hvatom ili tzv. hvat olovke. Olovka se drži sa vrhovima tri prsta, palca, kažiprsta i srednjeg prsta. Luk između kažiprsta i palca je otvoren. Kažiprst i palac nalaze se točno jedan nasuprot drugog. Držanjem olovke sa jagodicama prstiju, dobivamo više slobode u pomicanju olovke. Prstenjak i mali prst su savijeni u šaku, te na taj način stabiliziraju ručni zglob. Ručni zglob je ravan. Tijekom pisanja pomiču se prsti, a olovka se nalazi 1-2 cm iznad papira (Slika 1. i 2.). Hvat olovke razvija se u dobi od 4,5 – 6 godina.

Ukoliko dijete sjedi za stolom do piše važno je obratiti pažnju na držanje tijela, odnosno posturu tijela. Kako bi se prsti mogli slobodno i pravilno kretati, važno je ojačati mišiće koji održavaju posturu tijela, odnosno mišiće trupa i ramena. Djeca čiji su posturalni mišići slabi, imaju problema sa pisanjem. Zato se, što je moguće više u toku dana, dijete se treba baviti aktivnostima koje jačaju gore navedene skupine mišića. Pri obavljanju aktivnosti za stolom, moramo obratiti pažnju na visinu stola i stolca na kojem dijete sjedi. Stol je dobre visine ukoliko kada dijete sjedi na stolcu, može slobodno položiti podlaktice na površinu stola, bez da podiže ramena. Stopala moraju biti oslonjena na pod (Slika 3 Pravilna postura tijela za stolom)

Ako djetetu ispadaju razni mali i sitni predmeti iz ruke, ili možemo reći da je dijete nespretno, mogući su problemi sa taktilnom percepcijom, odnosno mozak ne prepoznaje i ne procesuira na pravi način informacije koje stižu iz živaca ruke. Kako bi dijete adekvatno procesuiralo podražaje iz ruke, potrebno je provoditi aktivnosti za razvoj taktilne percepcije.

Da bi dijete moglo pravilno razvijati finu motoriku, a samim time i razviti zreli dinamični hvat olovke, mora prvo ojačati mišiće šake i prstiju, te uskladiti zajednički rad tih mišića, odnosno, koordinirati ih. Ukoliko su mišići šake i prstiju slabi, dijete ima teškoća u motoričkoj spretnosti, te je  potrebno provoditi vježbe jačanja tih skupina mišića, a jedna od vježbi je i rezanje škarama.

Kako dijete jednom rukom drži papir, a drugom piše, važno je uvježbati vještinu bilateralne koordinacije. To je sposobnost da dvije strane tijela sudjeluju zajedno u istoj aktivnosti. Ulogu bilateralne koordinacije pronalazimo u aktivnostima fine motorike kao što su nizanje na špagicu, vezanju vezica na cipelama, korištenja noža i vilice pri hranjenju, rezanju papira gdje jednom rukom pridržavamo i usmjeravamo papir a drugom režemo ili pak držanju ravnala dok drugom rukom crtamo liniju.

Pri pisanju važno je obratiti pažnju na položaj papira. Papir je pozicioniran u istom smjeru kao i ručni zglob (Slika 4. i 5.).

Na ovaj način dijete jasno vidi što piše, a ruka je slobodna kretati se preko cijelog papira.

Kako bi dijete razvijalo pravilan hvat olovke važno je provoditi aktivnosti za poticanje razvoja hvata olovke i jačanja malih mišića šake i prstiju.

Pritisak olovke

Pritisak olovke definira se ugodnim hvatom koji nam dopušta pomicanje ruke i prstiju kako bi pisanje i crtanje bilo jednostavno. Kod neke djece može se primijetiti da čvrsto drže olovku i snažno je pritišću na papir, što dovodi do pojave boli i brzog umora, te zbog toga djeca sporije pišu od svojih vršnjaka i imaju teškoće u praćenju nastave. Sve gore navedeno dovodi do lošeg uspjeha u školi (Slika 1.).

Aktivnosti za učenje pravilne jačine hvata olovke

1. Pokažite djetetu razliku između slabog i snažnog pritiska. Neka dijete spoji jagodice palca i kažiprsta, te tražite od djeteta da pritisne jagodice najjače što može i zajedno brojite do 3, a zatim neka opusti prste brojeći do 6. Ponovite ovu vježbu nekoliko puta.

2. Kada dijete uvježba prvu aktivnost, možete krenuti na slijedeću. Počinje isto kao i prethodna, dijete snažno pritisne jagodice palca i kažiprsta na 3 sekunde, no sada kada opušta prste, lagano drži olovku.

Vježbu provodite na ruci s kojom dijete piše.

3. Ponudite djetetu više raznih debljina olovaka, neka dijete izabere s kojom olovkom mu je najlakše pisati.

4. Za ovu su nam aktivnost potrebni komadić plastelina i olovka (Slika 3.).

Na mjesto gdje dijete drži olovku, omotamo komadić plastelina. Ukoliko dijete pravilno drži olovku, plastelin neće promijeniti oblik (Slika 4.).

No ako dijete presnažno drži olovku, na plastelinu vidjet će se tragovi prstiju (Slika 5.).

5. Za ukrašavanje rođendanskih čestitki koristite ljepilo u gelu, na taj će način dijete naučiti razliku između snažnog i slabog pritiska. Ako je pritisak snažan, iz tube će izaći puno ljepila, a što je pritisak slabiji, linija koju će ljepilo ostavljati bit će tanja. Možete napisati neku riječ, rečenicu ili nacrtati oblik, a djetetov zadatak je da po toj istoj liniji stavi ljepilo u gelu.

6. Jedna od svakodnevnih aktivnosti za učenje pritiska je stavljanje paste za zube na četkicu.

Aktivnosti za učenje pravilnog pritiska olovke na papir

1. Papir na kojem dijete piše postavite na mekanu podlogu. Ako dijete prejako pritisne olovku na papir, olovka će ga probiti. Dijete mora prilagoditi pritisak olovke kako bi dovršilo crtež.

2. Neka dijete piše i crta tehničkom olovkom.

3. Na jedan papir napišite vrlo slabim pritiskom „PRESVIJETLO“ , zatim vrlo snažnim pritiskom „PRETAMNO“, te srednjim pritiskom „ODLIČNO“ (Slika 6.). Neka dijete na prepiše te riječi na isti način, a zatim mu objasnite kako je ova zadnja riječ napisana onako kako bi trebala izgledati sva slova koja piše.

4. Tražite od djeteta da zatvorenim očima napiše svoje ime, ali neka pripazi da pritisak olovke bude srednji, odnosno da slova izgledaju kao zadnja riječ „ODLIČNO“ u gornjem zadatku.

5. Nacrtajte 3 kvadrata, tražite od djeteta da ih oboji jednom drvenom bojom, npr. crvenom, ali tako da jedan kvadrat bude obojan svijetlo crveno, drugi srednje crveno a treći tamno crveno (Slika 7.).

DISLEKSIJA I DISGRAFIJA  (Hrvatska udruga za disleksiju - hud.hr)

Kada dijete sluša što se govori, mora prevesti sve jezične glasove u značenje, a kada čita, mora slova i riječi prevesti u glasove sa značenjem. Učenje čitanja zahtijeva poznavanje slova. Slova moramo povezati s određenim glasovima, što je povezivanje glasa i slova. Glas i slovo idu zajedno. Nakon što se glasovi povežu zajedno, imamo riječ koja mora imati značenje. S povećanjem broja riječi u rječniku, učenik brže čita rečenice. Neki učenici bolje se snalaze čitajući prema kontekstu u odnosu prema dekodiranju pojedinih riječi. Važno je spomenuti da nije dovoljno tekst samo pročitati, potrebno ga je i razumjeti i pamtiti.

Postoji 5 faza u svladavanju čitanja i to su:

1. spremnost za čitanje (glasovna i slogovna analiza i sinteza)
2.  početno čitanje
3. brzi razvoj vještine čitanja
4. proširivanje čitanja
5. usavršavanje čitanja

Treba znati da spremnost za čitanje podrazumijeva da dijete poznaje govorni jezik da bi razumjelo poruku teksta, da zna rastavljati riječi na sastavne dijelove (glasove i slogove), da poznaje vezu između glasova i slova, dijete treba svladati orijentaciju u prostoru i praćenje slijeda lijevo-desno i gore-dolje, treba znati da je pisana riječ znak za izgovorenu i da ima isto značenje te treba razumjeti pisanu poruku.

Disleksija je jedna od nekoliko specifičnih smetnji u učenju, poteškoća koja je vezana uz čitanje i pisanje. Nije bolest i ne liječi se u potpunom smislu te riječi. Disleksija nije rezultat smanjene inteligencije, a nije ni problem ponašanja i motivacije.

Disleksičnu djecu zbunjuju i međusobno slični brojevi: 7-1, 5-3, 8-4, 6-9, 2-3 ili kod dvoznamenkastih brojeva: 23-32, 45-54, 36-63, 71-17...

Poteškoće nam također zadaju i matematički simboli za četiri računske operacije: plus (+), minus (-), množenje (X), dijeljenje (/).

http://hud.hr/bitna-obiljezja-disleksije/

http://hud.hr/simptomi-disleksije-u-skolske-djece/

http://hud.hr/disgrafija/

http://hud.hr/matematika/

http://hud.hr/savjeti-uciteljima/

http://hud.hr/savjeti-roditeljima/

Izvor: Hrvatska udruga za disleksiju  (hud.hr)

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA (prema: Suzana Leskovar, OŠ Popovac)

Emocionalnu inteligenciju mogli bismo definirati kao skup emocionalnih vještina koje nam omogućuju da odaberemo ispravan način uporabe emocija i nesvjesnih mehanizama u interakciji s drugim ljudima, kao i u shvaćanju i poboljšanju samog sebe.

Prvi hijerarhijski model emocionalne inteligencije (EI) formulirali su Mayer i Salovey 1990.godine.

EQ nije u suprotnosti sa IQ, već su oni u dinamičnom odnosu.

Najveća razlika između IQ i EQ je ta što je EQ manje genetski uvjetovana, znači može se usvojiti i učiti u bilo kojem dobu život.

Pet je osnovnih područja na koji se odnosi emocionalna inteligencija:

1. SAMOSVJESNOST EMOCIJA- prepoznavanje, imenovanje i razumijevanje uzroka vlastitih emocija. Npr. osoba koja je samosvjesna svojih emocija neće samo reći ˝osjećam se loše˝ već će moći navesti osjeća li se ljuto, povrijeđeno, ljubomorno, uzbuđeno, tužno ili preplašeno…
2. PRAVILNO NOŠENJE S EMOCIJAMA- razvoj kontrole u raznim situacijama, povećanje broja odgovora na emocionalno nabijene situacije. Npr. umjesto reagiranja šakom koristimo riječi.
3. SAMOMOTIVACIJA – razmišljanje, planiranje i riješavanje problema uz korištenje kontrole impulsa, pojačanje tolerancije na frustracije, a s druge strane razvoj nade, optimizma, odnosno pojačene motivacije (samomotivacije).
4. EMPATIJA – prepoznavanje i razumijevanje emocija u drugih. Ako je osoba u stanju prepoznati kako se drugi osjećaju automatski dolazi do smanjenja sukoba, konfliktnih situacija…
5. SOCIJALNE VJEŠTINE – nošenje s emocijama u društenim situacijama, razvoj senzibiliteta za tuđe potrebe i želje, razvoj aktivnog slušanja i razvoj onih osobina koje volimo pripisati ˝dobrom˝čovjeku.

Osnovne komponente  EI su:

• prepoznavanje emocija (svjesna razina, empatija)
• korištenje  i izražavanje emocija (pomaganje u odlikama i odabirima)
• razumijevanje emocija (shvaćanje i predviđanje)
• upravljanje emocijama (prihvaćanje i korištenje)

KORIŠTENJE I RAZUMIJEVANJE EMOCIJA

Sljedeća vježba će pokazati koliko u stvari rijetko slikovito izražavamo osjećaje i rijetko kada iskreno i otvoreno izražavamo osjećaje, ali onda ne smijemo očekivati da nas drugi razumiju. Jer što izrazitije izrazite neki osjećaj, to će vas sugovornik bolje razumjeti. Njegovo shvaćanje više ne ovisi o nagađanjima, interpretacijama ili o osobnim pretpostavkama, te može primjereno reagirati.

Pokušajte provjeriti je li i kada koristite sljedeće izraze i što doživljavate dok ih izgovarate:

Osjećam se kao…

• kao iscijeđeni limun
• kao odbačena krpa
• kao u bajci
• kao da me pregazio vlak
• kao da sam na sedmom nebu
• kao Bog

Očekuje se da će se osobe s niskom emocionalnom inteligencijom slabo prilagoditi  stresnim životnim događajima, reagirajući depresivnije, bespomoćnije i na druge negativne načine. Suprotno tome, osobe s visokom emocionalnom inteligencijom trebale bi reagirati prilagođenije na negativne životne događaje. Također se očekuje da će emocionalna inteligencija biti izravno povezana sa životnim događajima i životnim ishodima. Npr. očekuje se da će osobe visoke emocionalne inteligencije organizirati život na način da dožive manje negativnih životnih događaja. Osim toga, mogu biti vještiji prilikom uspostavljanja i održavanja visoko-kvalitetnih odnosa.

RAZUMIJEVANJE I UPRAVLJANJE EMOCIJAMA

Mnoge nesporazume i svađe u obitelji i na poslu lako ćete izbjeći ako si postavite sljedeća četiri pitanja:

1. Što se dogodilo?
2. Kakva je bila moja reakcija?
3. Kakvi su me osjećaji obuzeli u tom trenutku?
4. Jesam li na ispravan način saopćila svoje osjećaje i je li moja reakcija bila primjerena? 

Što određenije izrazimo neki osjećaj, to će nas sugovornik bolje razumjeti. Njegovo shvaćanje više ne ovisi o nagađanjima interpretacijama ili o osobnim pretpostavkama, te on može primjereno reagirati.

Vježba: Jedan osjećaj također ima različite stupnjeve i situacije kada se javlja, npr.  LJUTNJA:

NEZADOVOLJSTVO: nezadovoljstvo koje se prazni snažnim riječima
GNJEV: razljućenost, uzrujanost
KIVNOST: potisnuta ljutnja
MRŽNJA: neprijateljska nesklonost
UVREDA: osjećajna povrijeđenost
GOROPADNOST: izgubiti kontrolu od bijesa
OGORČENJE: biti ispunjen stalnim bijesom
POVRIJEĐENOST: poljuljan ponos
NERASPOLOŽENJE: loše raspoloženje
BIJES: nekontrolirana bujica snažne srdžbe
SRDŽBA: jaka, strasna nevoljkost

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA KOD DJECE

Razvijanje emocionalne inteligencije od najranijeg uzrasta ima veliku ulogu u razvoju dječje ličnosti. Evo nekih prednosti dobro razvijene emocionalne inteligencije:

• bolji rezultati u učenju
• smanjeni stres
• bolje poznavanje sebe, a time i bolje izražavanje osjećaja
• bolje nošenje s osjećajima u konfliktnim situacijama
• empatija
• bolja komunikacija
• veća suradnja

Programi razvoja emocionalnih vještina koji se već uvelike rade u Americi pokazali su velike uspjehe na polju smanjivanja nasilja među učenicima i na poboljšanju uspjeha u učenju. Djeca s razvijenom emocionalnom inteligencijom imaju sposobnost praviti razliku između ljutnje, tuge, frustracije, bijesa, krivnje, srama i gomile drugih osjećaja.  To im omogućuje i adekvatne reakcije u određenim situacijama.

PRIMJERI NEKIH AKTIVNOSTI KOJE RAZVIJAJU EMOCIONALNU INTELIGENCIJU:

NIŽI RAZREDI:

• Svako dijete dobiva karton na čijoj jednoj strani je sretno lice, a na drugo strani tužno lice. Učiteljica svakog dana zamoli učenike da podignu karton i da pokažu ono lice kako su taj dan raspoloženi. Na taj način se zna što možemo očekivati jedni od drugih, ali i naučiti kako ta različita raspoloženja izgledaju u svakoga od nas.
• Pantomima osjećaja - djeca pantomimom izražavaju svoja osjećanja i raspoloženja.

Pomoćna literatura:

1.   David Goleman: Emocionalna inteligencija

2.   David Goleman: Emocionalna inteligencija na poslu

3.   Mayer J.D. i Salovey P.: Emocionalni razvoj i emocionalna inteligecija

4.   Weisbach Ch. I Dachs U.: Kako razviti emocionalnu inteligenciju?

5.    Lawrence E. Shapiro: Kako razviti emocionalnu inteligenciju djeteta?

Prema: Suzana Leskovar, dipl. psiholog (http://www.os-popovac.skole.hr/ucitelji?news_id=727)

TEHNIKE UČENJA (prema: Blaženka Šantalab, OŠ Slavka Kolara Hercegovac)

Sljedeći prijedlozi mogu pomoći djetetu u djelotvornijem učenju:

- Nastojite naučiti dijete da uči u slično doba dana, na posebnom, uvijek istom mjestu. Pazite da ga nitko ne smeta bez potrebe.

- Uočite što sve odvraća djetetovu pažnju od učenja: zvonjava telefona, gledanje televizije, uzimanje hrane, preglasna muzika, pogled kroz prozor. Uklonite izvore ometanja u vrijeme dok uči.

- Vodite računa o količini gradiva. Naučite dijete da rasporedi gradivo u manje cjeline, da odredi sebi vrijeme potrebno za savladavanje gradiva, i dovoljno vremena za cjelovito ponavljanje na kraju.

- Kampanjsko učenje nagomilanog gradiva ne osigurava pohranu znanja u dugoročnom pamćenju. Učinak takvog učenja je slab – uči se u premorenom stanju, a posljedica je napetost, rastresenost i umor u vrijeme ispitivanja.

- Prije početka učenja zajedno s djetetom pregledajte tekst i pokušajte ustanoviti je li mu nešto već otprije poznato. Lakše se pamti novo gradivo koje se može povezati s već naučenim.

- Kod građe s dosta činjeničnog materijala (npr. godine, nazivi) naučite dijete da koristi mnemotehnike (npr. kod nabrajanja pokušajte unijeti neki vlastiti red u niz, uklopiti riječi u rimovanu pjesmicu, ili od prvih slova riječi u nizu napraviti anagram).

- Prilikom prvog čitanja naučite dijete da posebnu pažnju obrati na naslove, podnaslove, debelo otisnute riječi. To su obično ključni pojmovi na koje se najprije treba usmjeriti i razjasniti ih. Važno je naučiti dijete da odvaja bitne od nebitnih informacija.

- Naučite dijete da ključne pojmove ispiše i pokuša ih shematski povezati ili čak nacrtati. Strelicama i sličnim znakovima može se pokazati njihov međusobni odnos: uzroci i posljedice, sličnosti ili različitosti. Mnoga djeca uče na vizualni način i lakše se dosjete građe koju mogu vidno predočiti.

- Osmislite sami nekoliko primjera koji potvrđuju glavna pravila ili objašnjavaju osnovnu ideju gradiva. Zamislite kako bi dijete stečena znanja moglo primijeniti u drugim okolnostima. Aktivnom proradom građe dijete osigurava bolju pohranu u dugoročnom pamćenju i lakše dosjećanje.

- Najviše se građe zaboravlja neposredno nakon prvog učenja. Stoga u početku valja ponavljati češće, u manjim razmacima, a kasnije pri utvrđivanju naučenog, dovoljno je rjeđe ponavljati. Već dobro usvojenu građu treba još 2-3 puta pročitati i preispitati.

- Pred sam ispit dobro je ponavljati na glas ili u društvu. Tako se smanjuje napetost i mogu se zajednički raščistiti preostale nejasnoće. Naučite dijete da samo sebe propituje gradivo.

- Kad god je moguće, treba u građi uočiti pravilo, tj. učiti na način rješavanja problema.

- Za uspješno ostvareno učenje dobro je nagraditi dijete.

 KANALI UČENJA

Ljudi uče kroz tri osnovna kanala: vizualni (vidni), auditivni (slušni) i kinestetički (motorički). Po načinu učenja razlikujemo tri osnovna tipa osoba.  To su:

VIZUALNI (VIDNI) TIP

Karakteristike vizualnog tipa:

• najlakše i najbrže uči gledanjem
• pamti slike, raspored u prostoru, bitno je da mu se sve predoči
• u razgovoru često koristi riječi koje se odnose na vidnu percepciju (“vidiš, vidiš”, “gledaj ti ovo”, i sl.)

Predmeti i aktivnosti za koje je vizualni tip “talentiran”: likovni, geometrija, zemljopis, fotografija i sl.  Taj tip je prvi po učestalosti.

Učenje:

• kad se prisjeća gradiva, nastoji se sjetiti gdje je što vidio (na kojem mjestu u knjizi)
• sve kompliciranije koncepte i gradiva dobro je nacrtati u obliku shema, mapa, stripova i sl.

 AUDITIVNI (SLUŠNI) TIP

Karakteristike auditivnog tipa:

• najlakše i najbrže uči slušanjem
• pamti riječi i zvukove,
• u razgovoru često koristi riječi koje se odnose na slušnu percepciju (“znaš što sam čuo?”, “slušaj ovo”, i sl.)

Predmeti i aktivnosti za koje je auditivni tip “talentiran”: glazbeni, recitacija i sl.  Taj tip je drugi po učestalosti.

Učenje:

• kad se prisjeća gradiva, nastoji se sjetiti kako je to zvučalo
• bitno je da sve čuje, da mu netko pročita ili da uči naglas
• u učenju se može koristiti diktafonom

KINESTETIČKI (MOTORIČKI) TIP

Karakteristike kinestetičkog tipa:

• najlakše i najbrže uči djelovanjem, iskustvom na svojoj koži
• pamti ono što sam isproba, vježba ili prepiše
• u razgovoru često koristi riječi koje se odnose na pokret i tjelesne osjete (“Jaka ti je to stvar!” “Smrznuo sam se!”)

Predmeti i aktivnosti za koje je motorički tip “talentiran”:  tjelesni, sportovi, kemija i fizika (eksperimenti). To je najrjeđi tip.

Učenje:

• kad se prisjeća gradiva, nastoji se sjetiti kako je nešto napisao ili vježbao
• za njega je dobro da prepisuje gradivo koje želi zapamtiti

ODGOVORNOST RODITELJA ZA DJETETOVO UČENJE 

1. osiguravanje odgovarajućih uvjeta za djetetovo učenje:  

•  prikladan radni prostor
•  prikladna atmosfera za učenje 

2. motivacija djeteta

•  postepen odgoj ka trajnim životnim vrijednostima
• intrinzična motivacija
• odgoj djeteta osobnim primjerom 

3. pomoć djetetu da nauči kako učiti

• pridržavanje pravila o kvalitetnom učenju, uz poštivanje djetetove ličnosti i oblika učenja koji mu odgovaraju 

Prema: Blaženka Šantalab

(http://www.os-skolara-hercegovac.skole.hr/kutak/pedagog_savjetuje_?news_hk=5584&news_id=2434&mshow=1175)

STRATEGIJE UČENJA   (AZOO)